Najveća prostranstvo koje čovjek može obujmiti skriveno je u njemu samome. Upoznavanje čovjeka najduže je i najteže putovanje. Vinkovački svijet, prostorno možda i malen, isprepleten je sa svojim stanovnicima neobjašnjivim nitima koje su neraskidive, neodvojive, prepoznatljive i gradivne.
Vinkovci grade svoje ljude, ljudi grade svoje Vinkovce. Ne čuje se to samo u prepoznatljivom vinkovačkom naglasku književnog izričaja, to je smisao za život koji se plete ovdje, od niti proljetne paučine do zlatnih niti „šokačkog baroknog veza“ – zlatoveza.
U čemu leži vinkovačka tajna?
Pa, i mi mislimo da je tajna, a njezino pronicanje uzbudljivo putovanje vinkovačkim ulicama, stazama, parkovima, među vinkovačkim prozorima, obalama, crkvama, pozornicama, među knjigama i pločama, tajna skrivena u bojama. Grad je to ljubavi i bunta, dostojanstven i surov, komičan i ciničan, grad koji vas grli i kudi, grad koji oprašta i ne napušta. Grad koji ima puls rocka, rockabillyj-a, tambure i klavira, grad svjetskih umjetnika i narodnih pjesnika.
Ima nešto tajanstveno u ovom mjestu koje ljudi nisu napustili više od 8000 godina niti u jednom vremenu, izazovu, teškoći i blagostanju. Vinkovački svijet neprestano se gradi, oblikuje i prilagođava istovremeno postajući mjera srčanosti, mjera ljubavi i mjera dobrodošlice.
Svako mjesto priča nam svoju priču od onog trenutka kada u njega zakoračimo. Otvori se jedan novi odnos grada i čovjeka, poneki traju, poneki ne. Univerzalne mjere za ljubav nema, ali postoje Vinkovci.
