Na početku priče o ‘Velikom parku’, radi dosljednosti u iskrenosti, prvo moramo razjasniti dvije ključne činjenice. Prva je da ‘Veliki park’ nije najveći park u Vinkovcima, a druga da mu to i nije pravo ime. ‘Veliki park’ nešto je kao nadimak koji dajemo svemu i svima iz miline. Iz ljubavi nešto preimenujemo kao da mu naša ljubav daje novu stvarnost, novi identitet. Tako je i središnji vinkovački park, srce grada, dobio pridjevni nadimak ‘veliki’.
Središnji park u Vinkovcima nalazi se na Trgu bana Josipa Šokčevića i dio je kulturno-povijesne cjeline grada Vinkovaca kao zaštićenog kulturnog dobra. Nastajanje središta grada kakvo danas možete vidjeti započelo je u 18. st. u vrijeme Vojne krajine. Od tog vremena nastaju građevine koje okružuju park, a time i sam park. Iznimne građevine iz vremena Vojne krajine danas imaju različite funkcije, koje cijelom središtu grada daju posebnu dinamiku. Gradski muzej Vinkovci, zgrada Suda, Župni dvor, crkva sv. Euzebija i Poliona i Brodska imovna općina (danas zgrada Hrvatskih šuma), okružuju park sa zapadne i sjeverne strane. Istočno, park je obrubljen veličanstvenom Gimnazijom i atraktivnom pješačkom zonom, a niz manjih vojnokrajiških zgrada započinje od istočnog i nastavlja se uz južni rub parka. Park je srce grada, kako god ga promatrali ili doživljavali.
I sada, zakoračimo u Veliki park.
Prošaran dovoljno širokim stazama, parkom možete šetati uzduž i poprijeko, ne samo radi ugodne šetnje nego i da biste vidjeli, upoznali i doživjeli sve priče koje park čuva. Vinkovčani su tijekom godina od Velikog parka načinili otvorenu riznicu i u njega unijeli, baš kao što se u svako srce unosi, sve što vole, što im vrijedi i čime se ponose. Veliki park najveća je otvorena pozornica i lice Vinkovaca. Šećući, shvatit ćete što nam je na srcu.
Središtem parka dominira zavjetni Kip Sv. Trojstva, zaštićeno kulturno dobro iz sredine 19. st. Kip je okružen stupićima povezanim lancima koji su generacijama služili kao ljuljačke. Iako su nedaleko prave šarene ljuljačke, i danas se svako dijete u šetnji kroz park pronjiše na ovim željeznim, crnim lančićima. Ova je „ljuljačka“ ipak posebna. Od Kipa Sv. Trojstva jedna staza vodi ravno u crkvu. Ovom stazom prošlo je mnogo ljubavi jer staza vodi ravno do oltara. Crkva sv. Euzebija i Poliona barokna je jednobrodna crkva sagrađena 1777. godine, a danas je zaštićeno kulturno dobro.
U parku se nalazi i nekoliko spomenika postavljenih u novije vrijeme. Ispred crkve, na kamenom postamentu, nalazi se restaurirano glavno zvono s crkve sv. Euzebija i Poliona iz 1925. godine, napravljeno povodom 1000 godina hrvatskog kraljevstva. Zvono je tijekom Domovinskog rata urušeno i oštećeno. Danas na crkvi zvone nova zvona, a najveće zvono iz tog vremena danas je simbol: „Povodom 1100 godina hrvatskog kraljevstva, na spomen građanima Vinkovaca i hrvatskim braniteljima, postavljamo ovo zvono kao simbol hrvatskog pijeteta.“ Na spomen-ploči uz zvono nalazi se misao i poruka: „Moj zvon nastavlja se u tebi i svim zvonima grada, razglašavam vrijeme milosti Gospodnje!“ Vinkovci svoje rane ne zaboravljaju, nego ih liječe snagom za ljepše sutra.
Od crkve, stazom uz Župni dvor, krenite prema Kapetanovu stanu i zgradi Suda. Ove tri prelijepe historicističke zgrade nisu otvorene za posjetitelje. U dvije ulaze samo oni koje pozove onaj koji u njima stoluje, zove se ‘sud’. Stoga, uživajte izdaleka. No, na putu prema njima, dio jedne staze natkriven je modernim svodom koji je kao neka instagramska fototočka. Bijeli svod mijenja boje i dekoracije već prema dobu godine. Krasi ga naziv grada, pa ne propustite ovaj #.
Uz staze Velikog parka nalazi se još jedan spomenik novijeg datuma, ali bezvremenskih poruka. Na posebnoj klupi u parku sjedi djed s jabukom u ruci koju otvoreno nudi. Autorski rad vinkovačkog kipara Dejana Durakovića posvećen je osnivačima Vinkovačkih jeseni i prigodno postavljen povodom šezdesetog održavanja najveće manifestacije izvornog hrvatskog folklora u Hrvatskoj. Spomenik simbolizira predanost nasljeđu, otvorenost srca i spremnost za ljubav. Ima mjesta za sjesti pored djeda s brkovima i jabukom, pa se odmorite prije nego što nastavite dalje.
Jeste li ožednjeli? Ako jeste, eto pred vama pipe s pitkom vodom. Napijte se čiste vode i okrijepite prije obilaska Gradskog muzeja Vinkovci. O muzeju ovom prigodom nećemo pisati, ovdje je prilika reći da je riječ o zgradi u kojoj je nekada bilo sjedište 7. brodske pukovnije. Impresivna barokna građevina s jedne je strane obrubljena trijemom, a neovisno o tome što ovom prilikom obilazimo park, nemojte zaobići Gradski muzej, barem zavirite. Na uglu, uz rub parka i zgrade Gradskog muzeja, nalazi se velika platana. Hlad ove platane nezaobilazna je točka proljetnog i ljetnog obilaska grada. Ispod njezine krošnje shvatite i doživite što znači ugoda prirode. Uz južni rub parka nastavljamo prema crvenom, okomitom pravokutniku – telefonskoj govornici. Pomalo zbunjujućeg kolorita unutar parkovne cjeline, londonska je govornica kao cvijet u kosi Velikog parka. Donesena doista ravno iz Londona, ona je simbol prijateljstva, predanosti i povezanosti svakoga tko ima dvije domovine. I Steve Gaunt ima dvije domovine, rodnu Britaniju i izabranu i branjenu Hrvatsku. Obje ih simbolizira londonska govornica u vinkovačkom parku koju je dopremio i darovao gradu. Govornica je danas najmanja galerija na svijetu, suživljena s gradom, ljudima, ali i posjetiteljima. Sve je nekako skladno, a naša mala govornica je, kako bi se reklo, ono „malo crne koja bijelu čini bjeljom“. I svi je baš volimo.
Evo pred nama još jedne dječje radosti. Naravno – fontana. Nevelika, ali kao aorta parka i grada fontana privlači dječicu dok šuška, žubori, prska i bijeli. U središtu fontane nalazi se spomen-obilježje stradalima u Domovinskom ratu Ruža hrvatska, rad vinkovačkog akademskog slikara i kipara Ivana Križanca, postavljeno 2000. godine. I došetali smo do pješačke zone, do zadnjeg obruba parka. Šetajući po kvadratnim pločama u oblicima simbola Oriona, svih 8000 vinkovačkih godina življenja imat ćete na jednom mjestu. Ispod, pored i iznad sebe. Iznad su zvijezde, naravno. Uz nastavak niza vojnokrajiških kuća dolazite do dviju impresivnih ljepotica. Prva je Gimnazija. Zgrada Gimnazije sagrađena je 1879. godine. Dvokatnica s tri ulaza i nizom prozora, dovoljno otvorena, baš kao što um i srce i trebaju biti. Vinkovački gimnazijalci imaju inspirativan pogled na sve što smo vam opisali, a nismo još sve. Za kraj je ostala Brodska imovna općina „najreprezentativnija zgrada u povijesnoj jezgri Vinkovaca“ (izvor citata: Registar kulturnih dobara). Jednokatnica sagrađena krajem 18. st. danas je impresivna vizura grada koja grad čini izložbom. Doista, Vinkovci su jedna velika izložba kojom smo u ovih nekoliko redaka prošli.
Upravo ovdje, na uglu Brodske imovne općine, ispred Gimnazije, uz rub Velikog parka i u srcu grada, nalazi se spomenik banu Josipu Šokčeviću po kojemu je nazvan središnji gradski trg. S banom Šokčevićem zaokružit ćemo ovu šetnju oko Velikog parka. Ban Josip Šokčević bio je posljednji vojni ban Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Uz bogatu i časnu vojnu karijeru, bana Šokčevića hrvatska povijest pamti kao iznimno zaslužnog za gospodarski i društveni rast Hrvatske tog vremena. Ban Šokčević rođen je u Vinkovcima 7. ožujka 1811., a pokopan u Beču 1896. Nakon 106 godina, 2002. godine, Vinkovčani su posmrtne ostatke svog bana vratili u Vinkovce. Ban Josip Šokčević pokopan je u kapelici sv. Magdalene na Gradskom groblju u Vinkovcima.
Obećali smo vam priču o Velikom parku. Kada ga vidite, vjerujemo da se iznenadite zašto je ‘veliki’. Prethodni reci pokušali su dočarati istinsku veličinu. Sada, sjedite na neku klupu vinkovačkog Velikog parka, u hlad kestena i promatrajte grad. Osluškujte bilo života, ono isto koje titra već 8000 godina.
Divan je taj grad i njegov Veliki park.
