Instagramskoj pošasti savršenstva podlegla je i tradicionalna gastronomija. Sve je sređeno, ulickano, u savršenoj simetriji, na fotografijama se hladi juha, gotovo da vam dođe da pušete u nju kako bi se ohladila. Sve je fluidno, eterično i primamljivo. U suštini i jest, no ne baš tako kako to oblikuju standardizirani programski filteri. Određenih bijelih dimova ima i u VK kujni, no o njima u jednom drugom tekstu i u drugom kontekstu, prilično autentičnom, također neflitriranom.
Tradicijska je gastronomija savršenstvo kulinarstva i serviranja. Tradicionalne recepture i serviranja ne treba filtrirati bojom i efektima, tradicionalno serviranje ne traži škole dekoriranja, ono je škola dekoriranja stola, kultura posluživanja i objedovanja. Ovakav efekt koji je zapravo doživljaj, iako tradicijski, pronalazi se i u urbanoj, vinkovačkoj sredini, prilagođeno suvremenoj dinamici življenja koja traži kvalitetu i ugodu, ali „bez puno filtera“, ponekad ogoljenu do same suštine – kvalitete hrane. Kvaliteta namirnica, vještina pripreme, svježa jela s puninom okusa, dostupna su svakodnevno u vinkovačkim restoranima. Nisu to ni slow food ni fast food restorani. To su gradski restorani u kojima će te nahraniti dušu i tijelo, a uštedjeti vrijeme i poštedjeti novčanik. Vinkovački gradski restorani svakodnevno nude domaća jela, svježe pripremljena, baš u vrijeme kada tijelo traži energiju, ali i odmor, kada bismo željeli sve, sad i odmah jer vremena nema. Nema vremena za filtere, ima samo za zdravlje i okrijepu. Vinkovački restorani i bistroi prilika su za svakodnevni užitak koji donosi zdravlje i radost.
