Na prilazu gradu sa zapadne strane Bosut vas dočekuje već iza zadnjeg stabla Kunjevačke šume iz koje i sam izlazi i zalazi u ravnicu, tiho se (ipak) krećući. Već ovdje počinju šetnice, drveni ribički molići, vikendice i izletišta, čitav niz prigoda i doživljaja koji se poput magneta lijepe uz Bosut. Od ulaska u grad do izlaska, Bosut je dio Vinkovaca. Osim što je geografski, prirodni, prometni i funkcionalni dio grada, Bosut je i oaza grada. Prirodna, ali i emotivna, duhovna oaza.

Svaka rijeka definira vizuru grada, no malo je gradova koji su toliko sljubljeni sa svojom rijekom kao što su Vinkovci s Bosutom. Gledano praktično, Bosut dijeli grad na dvije obale spojene trima gradskim mostovima, dva su prometno-pješačka, a jedan, malo dalje od središta grada, pješački. Svakodnevno se prelazi ovim mostovima obavljajući dnevne poslove jer grad živi jednako intenzivno s obiju strana rijeke, pa Vinkovčani sa svojom rijekom žive postojano neminovno, životno i svakodnevno.

Uz Bosut se složilo mnogo priča. Prva je ona izvorna, prirodna. Bogat ribom, Bosut je ljubav svakog ribiča. Ribolov se ne odvija samo uz obale izvan grada nego i u samom središtu, pa čak i s mosta u središtu grada. Obale Bosuta priroda je ukrasila brojnim stablima, hrastovim šumama izvan grada, a nizom vrba i jablana s obiljem šaša u gradu. Brojne ptice, samozatajna jata patkica, vitke čaplje i samodopadni labudovi redoviti su stanovnici rijeke. Na površini rijeke, široj nego što vam se čini, zrcali se nebo, dajući Bosutu kolorite koje sam ne bi stvorio.

U estetskom vatrometu spoja vode, zemlje i neba počinje druga bosutska priča. Ona skrivena. Nosi je svaki Vinkovčanin u sebi jer zasigurno nema nijednog stanovnika ovog našeg grada koji nije barem jednu svoju tajnu povjerio obalama Bosuta. Dovoljno miran, pitom i ćutljiv, Bosut je utjeha, nada i smiraj. Priroda je moćna snaga, a Bosut je pruža neposredno, tiho, dostupno, opipljivo. Toliko je luksuza na ovom svijetu stvoreno, no najveći luksuz ostali su čista priroda i čisto srce. Jedno pročišćuje drugo. Bosut nas vraća prirodi, nama samima, potvrđuje slikom što je nezamjenjivo, neostvarivo ljudskom rukom. Autentičan dar neba. Možda vam zvuči pretenciozno. Nije, testirajte nas. Prvi sljedeći posjet Vinkovcima obogatite šetnjom. Ostavite si za ovu šetnju više vremena nego što ste planirali i napunite mobitel dokraja jer – trebat će vam. Bosut je neodoljiva fotografija i kad je dan siv, noć mrkla, a magla gusta. On je tišina koja godi, mir koji upoznajete.

Jednom davno, ovdje je bilo more. Danas je ovdje Bosut, more mira.

The post Bosut – more mira first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Središnji park u Vinkovcima nalazi se na Trgu bana Josipa Šokčevića i dio je kulturno-povijesne cjeline grada Vinkovaca kao zaštićenog kulturnog dobra. Nastajanje središta grada kakvo danas možete vidjeti započelo je u 18. st. u vrijeme Vojne krajine. Od tog vremena nastaju građevine koje okružuju park, a time i sam park. Iznimne građevine iz vremena Vojne krajine danas imaju različite funkcije, koje cijelom središtu grada daju posebnu dinamiku. Gradski muzej Vinkovci, zgrada Suda, Župni dvor, crkva sv. Euzebija i Poliona i Brodska imovna općina (danas zgrada Hrvatskih šuma), okružuju park sa zapadne i sjeverne strane. Istočno, park je obrubljen veličanstvenom Gimnazijom i atraktivnom pješačkom zonom, a niz manjih vojnokrajiških zgrada započinje od istočnog i nastavlja se uz južni rub parka. Park je srce grada, kako god ga promatrali ili doživljavali.

I sada, zakoračimo u Veliki park.

Prošaran dovoljno širokim stazama, parkom možete šetati uzduž i poprijeko, ne samo radi ugodne šetnje nego i da biste vidjeli, upoznali i doživjeli sve priče koje park čuva. Vinkovčani su tijekom godina od Velikog parka načinili otvorenu riznicu i u njega unijeli, baš kao što se u svako srce unosi, sve što vole, što im vrijedi i čime se ponose. Veliki park najveća je otvorena pozornica i lice Vinkovaca. Šećući, shvatit ćete što nam je na srcu.

Središtem parka dominira zavjetni Kip Sv. Trojstva, zaštićeno kulturno dobro iz sredine 19. st. Kip je okružen stupićima povezanim lancima koji su generacijama služili kao ljuljačke. Iako su nedaleko prave šarene ljuljačke, i danas se svako dijete u šetnji kroz park pronjiše na ovim željeznim, crnim lančićima. Ova je „ljuljačka“ ipak posebna. Od Kipa Sv. Trojstva jedna staza vodi ravno u crkvu. Ovom stazom prošlo je mnogo ljubavi jer staza vodi ravno do oltara. Crkva sv. Euzebija i Poliona barokna je jednobrodna crkva sagrađena 1777. godine, a danas je zaštićeno kulturno dobro.

U parku se nalazi i nekoliko spomenika postavljenih u novije vrijeme. Ispred crkve, na kamenom postamentu, nalazi se restaurirano glavno zvono s crkve sv. Euzebija i Poliona iz 1925. godine, napravljeno povodom 1000 godina hrvatskog kraljevstva. Zvono je tijekom Domovinskog rata urušeno i oštećeno. Danas na crkvi zvone nova zvona, a najveće zvono iz tog vremena danas je simbol: „Povodom 1100 godina hrvatskog kraljevstva, na spomen građanima Vinkovaca i hrvatskim braniteljima, postavljamo ovo zvono kao simbol hrvatskog pijeteta.“ Na spomen-ploči uz zvono nalazi se misao i poruka: „Moj zvon nastavlja se u tebi i svim zvonima grada, razglašavam vrijeme milosti Gospodnje!“ Vinkovci svoje rane ne zaboravljaju, nego ih liječe snagom za ljepše sutra.

Od crkve, stazom uz Župni dvor, krenite prema Kapetanovu stanu i zgradi Suda. Ove tri prelijepe historicističke zgrade nisu otvorene za posjetitelje. U dvije ulaze samo oni koje pozove onaj koji u njima stoluje, zove se ‘sud’. Stoga, uživajte izdaleka. No, na putu prema njima, dio jedne staze natkriven je modernim svodom koji je kao neka instagramska fototočka. Bijeli svod mijenja boje i dekoracije već prema dobu godine. Krasi ga naziv grada, pa ne propustite ovaj #.

Uz staze Velikog parka nalazi se još jedan spomenik novijeg datuma, ali bezvremenskih poruka. Na posebnoj klupi u parku sjedi djed s jabukom u ruci koju otvoreno nudi. Autorski rad vinkovačkog kipara Dejana Durakovića posvećen je osnivačima Vinkovačkih jeseni i prigodno postavljen povodom šezdesetog održavanja najveće manifestacije izvornog hrvatskog folklora u Hrvatskoj. Spomenik simbolizira predanost nasljeđu, otvorenost srca i spremnost za ljubav. Ima mjesta za sjesti pored djeda s brkovima i jabukom, pa se odmorite prije nego što nastavite dalje.

Jeste li ožednjeli? Ako jeste, eto pred vama pipe s pitkom vodom. Napijte se čiste vode i okrijepite prije obilaska Gradskog muzeja Vinkovci. O muzeju ovom prigodom nećemo pisati, ovdje je prilika reći da je riječ o zgradi u kojoj je nekada bilo sjedište 7. brodske pukovnije. Impresivna barokna građevina s jedne je strane obrubljena trijemom, a neovisno o tome što ovom prilikom obilazimo park, nemojte zaobići Gradski muzej, barem zavirite. Na uglu, uz rub parka i zgrade Gradskog muzeja, nalazi se velika platana. Hlad ove platane nezaobilazna je točka proljetnog i ljetnog obilaska grada. Ispod njezine krošnje shvatite i doživite što znači ugoda prirode. Uz južni rub parka nastavljamo prema crvenom, okomitom pravokutniku – telefonskoj govornici. Pomalo zbunjujućeg kolorita unutar parkovne cjeline, londonska je govornica kao cvijet u kosi Velikog parka. Donesena doista ravno iz Londona, ona je simbol prijateljstva, predanosti i povezanosti svakoga tko ima dvije domovine. I Steve Gaunt ima dvije domovine, rodnu Britaniju i izabranu i branjenu Hrvatsku. Obje ih simbolizira londonska govornica u vinkovačkom parku koju je dopremio i darovao gradu. Govornica je danas najmanja galerija na svijetu, suživljena s gradom, ljudima, ali i posjetiteljima. Sve je nekako skladno, a naša mala govornica je, kako bi se reklo, ono „malo crne koja bijelu čini bjeljom“. I svi je baš volimo.

Evo pred nama još jedne dječje radosti. Naravno – fontana. Nevelika, ali kao aorta parka i grada fontana privlači dječicu dok šuška, žubori, prska i bijeli. U središtu fontane nalazi se spomen-obilježje stradalima u Domovinskom ratu Ruža hrvatska, rad vinkovačkog akademskog slikara i kipara Ivana Križanca, postavljeno 2000. godine. I došetali smo do pješačke zone, do zadnjeg obruba parka. Šetajući po kvadratnim pločama u oblicima simbola Oriona, svih 8000 vinkovačkih godina življenja imat ćete na jednom mjestu. Ispod, pored i iznad sebe. Iznad su zvijezde, naravno. Uz nastavak niza vojnokrajiških kuća dolazite do dviju impresivnih ljepotica. Prva je Gimnazija. Zgrada Gimnazije sagrađena je 1879. godine. Dvokatnica s tri ulaza i nizom prozora, dovoljno otvorena, baš kao što um i srce i trebaju biti. Vinkovački gimnazijalci imaju inspirativan pogled na sve što smo vam opisali, a nismo još sve. Za kraj je ostala Brodska imovna općina „najreprezentativnija zgrada u povijesnoj jezgri Vinkovaca“ (izvor citata: Registar kulturnih dobara). Jednokatnica sagrađena krajem 18. st. danas je impresivna vizura grada koja grad čini izložbom. Doista, Vinkovci su jedna velika izložba kojom smo u ovih nekoliko redaka prošli.

Upravo ovdje, na uglu Brodske imovne općine, ispred Gimnazije, uz rub Velikog parka i u srcu grada, nalazi se spomenik banu Josipu Šokčeviću po kojemu je nazvan središnji gradski trg. S banom Šokčevićem zaokružit ćemo ovu šetnju oko Velikog parka. Ban Josip Šokčević bio je posljednji vojni ban Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Uz bogatu i časnu vojnu karijeru, bana Šokčevića hrvatska povijest pamti kao iznimno zaslužnog za gospodarski i društveni rast Hrvatske tog vremena. Ban Šokčević rođen je u Vinkovcima 7. ožujka 1811., a pokopan u Beču 1896. Nakon 106 godina, 2002. godine, Vinkovčani su posmrtne ostatke svog bana vratili u Vinkovce. Ban Josip Šokčević pokopan je u kapelici sv. Magdalene na Gradskom groblju u Vinkovcima.

Obećali smo vam priču o Velikom parku. Kada ga vidite, vjerujemo da se iznenadite zašto je ‘veliki’. Prethodni reci pokušali su dočarati istinsku veličinu. Sada, sjedite na neku klupu vinkovačkog Velikog parka, u hlad kestena i promatrajte grad. Osluškujte bilo života, ono isto koje titra već 8000 godina.

Divan je taj grad i njegov Veliki park.

The post Veliki park – ime od miline first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Malo-pomalo, uz Bosut su počele kliziti staze, šetnice kojima Vinkovčani okružuju Bosut od središta do Sopota i nazad. Sopot je poznata koordinata grada, nešto kao krajnja točka. Šetnica se ne odvaja od obale Bosuta i to je zapravo njezina najveća vrednota. Hodati možete bilo gdje, no šetnja uz Bosut je doživljaj. Možda pomislite da je staza kratka i da će sve brzo proći. No, neće. Na svaka tri koraka zastat ćete radi fotografiranja. Na svakih nekoliko desetina metara zastat ćete radi uživanja. Da upijete trenutak. Onda ćete shvatiti da se više odmarate nego umarate, pa ćete iskoristiti fitness-sprave na otvorenom, uz pogled na Bosut. Pod sjenicom, otvorite grickalice (mogu biti i čvarci) koje ste ponijeli. Kad dođete do trošnog drvenog mosta na Sopotu, možete prijeći na drugu obalu. S druge strane mosta odmah će vas dočekati raskrižje, doslovno, ali nekako i simbolično. To križanje ravnih, prašnjavih cesta, svaka koja vodi drugačijim poljem, ne ostavlja osjetila mirnim. To križanje, raskrižje i nužan odabir prati nas kao usud. Odaberite prema volji. Ovdje i sada, mi vam predlažemo da krenete prašnjavim poljskim putom prema desno, nazad prema gradu. Nakon nekoliko stotina metara opet započinje staza tvrđe podloge sa znatno manje prašine. Negdje na pola toga puta je „plavi most“. Riječ je o malom pješačko-biciklističkom mostu koji vam opet daje na izbor kojim putom poći. Predlažemo da nastavite istim jer doći ćete do Krnjaša. Krnjaš je, osim starosjedilačkog dijela grada, i romantična točka grada. Mala posveta nesretnim ljubavima ispred rodne kuće Ivana Kozarca. Od spomenika njegovu rođaku, Josipu Kozarcu, vodit će vas zadnja dionica ove kružne bosutske šetnje – Šetalište Dionizija Švagelja. Ispred vas je središnji gradski most na Bosutu i Trg Vinkovačkih jeseni.

Čestitamo, prošli ste krvotokom Vinkovaca. Još da dođete na Vinkovačke jeseni i Rimske dane i inicijacija je dovršena.

The post Duga riječna staza – šetnica uz Bosut od centra do Sopota first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Pa, uđimo.

Već na dolasku u Vinkovce iz smjera zapada, dočekati će vas obostrana šumska dobrodošlica. Poput biblijskog prolaza kroz Crveno more, takav je doživljaj prolaza kroz šumu do Vinkovaca. I tu je, doduše, nekada bilo jedno more… Cesta obrubljena šumom s obje vas strane uvodi u vinkovački i slavonski svijet, na njoj su iscrtana sva godišnja doba, desetljeća života, na njoj vidite koliko se radi, a ponekad i koliko se pati. Jer, nije vrijeme uvijek na našoj strani. Kada se nakon šume otvore polja, uskoro slijedi i tabla „Vinkovci“. Ako ste upravo udahnuli šumu po putu i ne želite da vas taj osjećaj i snaga napuste, produžite do Kunjevaca, prvog susjeda Vinkovaca. Šuma Kunjevci i Lovačka kuća idealna su destinacija za potpuno približavanje šumi. U mirnom šumskom okruženju slušajte je kako šumi, gledajte jelene i srndaće, šumske vladare dok se šeću, uz to nešto ukusno pojedite i nazdravite zdravlju. Zvukovima i mirnoćom uvedeni u šumsku priču, zađite u šumu, među drveće, tiho, eko mobilima koji će vas provesti šumskim stazama i sudjelovati u stvaranju neočekivanog i nezaboravnog doživljaja. Za one koje mami malo lovačke avanture predlažemo da se okušaju u gađanju glinenih golubova. A ako vas avantura vuče još dalje, okušajte se kao lovac, stručno vodstvo lovačke kuće vašu će lovačku avanturu držati na sigurnom i pod kontrolom.

Za doživljaj vinkovačke i slavonske šume možemo reći, poručiti i pitati samo jedno: Lijepo je zagrliti drvo, a što mislite koliko je lijepo kada cijela šuma zagrli vas? Osjetite…

The post “Šumi, šumi, javore” first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Odgojna metoda – vještina mirnog druženja, tihog razgovaranja i uspješnog ribarenja
Vježbanje strpljenja  – sve dobro dolazi polako i s mnogo strpljenja
Slušanje tišine – slušajte kako rijeka diše.
Tiho razgovaranje – sve važno govori se tiho i snažno
Upoznavanje rijeke – stoji li Bosut doista ili ipak teče
Hvatanje ribe – svaki vinkovački fiš svoj početak ima u Bosutu

Mirna rijeka, rijeka Bosut, zahvaljujući kojoj često pomislimo da su sve rijeke dopale u grupu ‘mirnih voda’, iznimno je bogata ribom. Isprepletenost i premreženost mirnim vodama cijelog ovog dijela Hrvatske kao rezultat, pored svih drugih o kojima ćemo još pisati potaknuti nekim drugim idejama, ima upravo i veliko bogatstvo ukusnom ribom. Specijaliteti od riječne ribe, po kojima je na gastro sceni prepoznata cijela Slavonija, započinju upravo u rijekama, preciznije na njihovim obalama na kojima strpljivo i predano ribolovci u tišini breza i šaša čekaju da se u svem tom miru pomakne tek – mamac. Ribolov je natjecateljska, ali i prijateljska kategorija. Ribe se važu i mjere, ali mjerom sretnog srca mjere se i druženja, osmjesi, odmori, mjeri se vrijeme koje je proteklo dok su djeca postali ljudi mirno rastući uz bosutske obale.

Uređene obale Bosuta u središtu Vinkovaca, rezerviorane su subotama i nedjeljama za ribička natjecanja, a prije nego ugledate nekog šarana kapitalca kako se poput ptice njiše s udice zadovoljnog ribiča, pogled će vam zasigurno zastati na nizu strpljivih ribiča, poredanih kao u školskoj vrsti, jedan pored drugoga, kako pecaju. Zapravo, ukrašavaju dodatno naš grad.

Spustite se mirno uz obalu, odmorite se na nekoj bosutskoj klupi i  upoznajte Vinkovce iz sasvim drugačije perspektive. One perspektive nakon koje sve vezano uz Vinkovce dobije notu šarma, romantike i ljubavi.

Da, upecati će te se, Vinkovci imaju snažan mamac – Bosut.

The post Udice i mamci first appeared on Blog Visit Vinkovci.