Na prilazu gradu sa zapadne strane Bosut vas dočekuje već iza zadnjeg stabla Kunjevačke šume iz koje i sam izlazi i zalazi u ravnicu, tiho se (ipak) krećući. Već ovdje počinju šetnice, drveni ribički molići, vikendice i izletišta, čitav niz prigoda i doživljaja koji se poput magneta lijepe uz Bosut. Od ulaska u grad do izlaska, Bosut je dio Vinkovaca. Osim što je geografski, prirodni, prometni i funkcionalni dio grada, Bosut je i oaza grada. Prirodna, ali i emotivna, duhovna oaza.

Svaka rijeka definira vizuru grada, no malo je gradova koji su toliko sljubljeni sa svojom rijekom kao što su Vinkovci s Bosutom. Gledano praktično, Bosut dijeli grad na dvije obale spojene trima gradskim mostovima, dva su prometno-pješačka, a jedan, malo dalje od središta grada, pješački. Svakodnevno se prelazi ovim mostovima obavljajući dnevne poslove jer grad živi jednako intenzivno s obiju strana rijeke, pa Vinkovčani sa svojom rijekom žive postojano neminovno, životno i svakodnevno.

Uz Bosut se složilo mnogo priča. Prva je ona izvorna, prirodna. Bogat ribom, Bosut je ljubav svakog ribiča. Ribolov se ne odvija samo uz obale izvan grada nego i u samom središtu, pa čak i s mosta u središtu grada. Obale Bosuta priroda je ukrasila brojnim stablima, hrastovim šumama izvan grada, a nizom vrba i jablana s obiljem šaša u gradu. Brojne ptice, samozatajna jata patkica, vitke čaplje i samodopadni labudovi redoviti su stanovnici rijeke. Na površini rijeke, široj nego što vam se čini, zrcali se nebo, dajući Bosutu kolorite koje sam ne bi stvorio.

U estetskom vatrometu spoja vode, zemlje i neba počinje druga bosutska priča. Ona skrivena. Nosi je svaki Vinkovčanin u sebi jer zasigurno nema nijednog stanovnika ovog našeg grada koji nije barem jednu svoju tajnu povjerio obalama Bosuta. Dovoljno miran, pitom i ćutljiv, Bosut je utjeha, nada i smiraj. Priroda je moćna snaga, a Bosut je pruža neposredno, tiho, dostupno, opipljivo. Toliko je luksuza na ovom svijetu stvoreno, no najveći luksuz ostali su čista priroda i čisto srce. Jedno pročišćuje drugo. Bosut nas vraća prirodi, nama samima, potvrđuje slikom što je nezamjenjivo, neostvarivo ljudskom rukom. Autentičan dar neba. Možda vam zvuči pretenciozno. Nije, testirajte nas. Prvi sljedeći posjet Vinkovcima obogatite šetnjom. Ostavite si za ovu šetnju više vremena nego što ste planirali i napunite mobitel dokraja jer – trebat će vam. Bosut je neodoljiva fotografija i kad je dan siv, noć mrkla, a magla gusta. On je tišina koja godi, mir koji upoznajete.

Jednom davno, ovdje je bilo more. Danas je ovdje Bosut, more mira.

The post Bosut – more mira first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Središnji park u Vinkovcima nalazi se na Trgu bana Josipa Šokčevića i dio je kulturno-povijesne cjeline grada Vinkovaca kao zaštićenog kulturnog dobra. Nastajanje središta grada kakvo danas možete vidjeti započelo je u 18. st. u vrijeme Vojne krajine. Od tog vremena nastaju građevine koje okružuju park, a time i sam park. Iznimne građevine iz vremena Vojne krajine danas imaju različite funkcije, koje cijelom središtu grada daju posebnu dinamiku. Gradski muzej Vinkovci, zgrada Suda, Župni dvor, crkva sv. Euzebija i Poliona i Brodska imovna općina (danas zgrada Hrvatskih šuma), okružuju park sa zapadne i sjeverne strane. Istočno, park je obrubljen veličanstvenom Gimnazijom i atraktivnom pješačkom zonom, a niz manjih vojnokrajiških zgrada započinje od istočnog i nastavlja se uz južni rub parka. Park je srce grada, kako god ga promatrali ili doživljavali.

I sada, zakoračimo u Veliki park.

Prošaran dovoljno širokim stazama, parkom možete šetati uzduž i poprijeko, ne samo radi ugodne šetnje nego i da biste vidjeli, upoznali i doživjeli sve priče koje park čuva. Vinkovčani su tijekom godina od Velikog parka načinili otvorenu riznicu i u njega unijeli, baš kao što se u svako srce unosi, sve što vole, što im vrijedi i čime se ponose. Veliki park najveća je otvorena pozornica i lice Vinkovaca. Šećući, shvatit ćete što nam je na srcu.

Središtem parka dominira zavjetni Kip Sv. Trojstva, zaštićeno kulturno dobro iz sredine 19. st. Kip je okružen stupićima povezanim lancima koji su generacijama služili kao ljuljačke. Iako su nedaleko prave šarene ljuljačke, i danas se svako dijete u šetnji kroz park pronjiše na ovim željeznim, crnim lančićima. Ova je „ljuljačka“ ipak posebna. Od Kipa Sv. Trojstva jedna staza vodi ravno u crkvu. Ovom stazom prošlo je mnogo ljubavi jer staza vodi ravno do oltara. Crkva sv. Euzebija i Poliona barokna je jednobrodna crkva sagrađena 1777. godine, a danas je zaštićeno kulturno dobro.

U parku se nalazi i nekoliko spomenika postavljenih u novije vrijeme. Ispred crkve, na kamenom postamentu, nalazi se restaurirano glavno zvono s crkve sv. Euzebija i Poliona iz 1925. godine, napravljeno povodom 1000 godina hrvatskog kraljevstva. Zvono je tijekom Domovinskog rata urušeno i oštećeno. Danas na crkvi zvone nova zvona, a najveće zvono iz tog vremena danas je simbol: „Povodom 1100 godina hrvatskog kraljevstva, na spomen građanima Vinkovaca i hrvatskim braniteljima, postavljamo ovo zvono kao simbol hrvatskog pijeteta.“ Na spomen-ploči uz zvono nalazi se misao i poruka: „Moj zvon nastavlja se u tebi i svim zvonima grada, razglašavam vrijeme milosti Gospodnje!“ Vinkovci svoje rane ne zaboravljaju, nego ih liječe snagom za ljepše sutra.

Od crkve, stazom uz Župni dvor, krenite prema Kapetanovu stanu i zgradi Suda. Ove tri prelijepe historicističke zgrade nisu otvorene za posjetitelje. U dvije ulaze samo oni koje pozove onaj koji u njima stoluje, zove se ‘sud’. Stoga, uživajte izdaleka. No, na putu prema njima, dio jedne staze natkriven je modernim svodom koji je kao neka instagramska fototočka. Bijeli svod mijenja boje i dekoracije već prema dobu godine. Krasi ga naziv grada, pa ne propustite ovaj #.

Uz staze Velikog parka nalazi se još jedan spomenik novijeg datuma, ali bezvremenskih poruka. Na posebnoj klupi u parku sjedi djed s jabukom u ruci koju otvoreno nudi. Autorski rad vinkovačkog kipara Dejana Durakovića posvećen je osnivačima Vinkovačkih jeseni i prigodno postavljen povodom šezdesetog održavanja najveće manifestacije izvornog hrvatskog folklora u Hrvatskoj. Spomenik simbolizira predanost nasljeđu, otvorenost srca i spremnost za ljubav. Ima mjesta za sjesti pored djeda s brkovima i jabukom, pa se odmorite prije nego što nastavite dalje.

Jeste li ožednjeli? Ako jeste, eto pred vama pipe s pitkom vodom. Napijte se čiste vode i okrijepite prije obilaska Gradskog muzeja Vinkovci. O muzeju ovom prigodom nećemo pisati, ovdje je prilika reći da je riječ o zgradi u kojoj je nekada bilo sjedište 7. brodske pukovnije. Impresivna barokna građevina s jedne je strane obrubljena trijemom, a neovisno o tome što ovom prilikom obilazimo park, nemojte zaobići Gradski muzej, barem zavirite. Na uglu, uz rub parka i zgrade Gradskog muzeja, nalazi se velika platana. Hlad ove platane nezaobilazna je točka proljetnog i ljetnog obilaska grada. Ispod njezine krošnje shvatite i doživite što znači ugoda prirode. Uz južni rub parka nastavljamo prema crvenom, okomitom pravokutniku – telefonskoj govornici. Pomalo zbunjujućeg kolorita unutar parkovne cjeline, londonska je govornica kao cvijet u kosi Velikog parka. Donesena doista ravno iz Londona, ona je simbol prijateljstva, predanosti i povezanosti svakoga tko ima dvije domovine. I Steve Gaunt ima dvije domovine, rodnu Britaniju i izabranu i branjenu Hrvatsku. Obje ih simbolizira londonska govornica u vinkovačkom parku koju je dopremio i darovao gradu. Govornica je danas najmanja galerija na svijetu, suživljena s gradom, ljudima, ali i posjetiteljima. Sve je nekako skladno, a naša mala govornica je, kako bi se reklo, ono „malo crne koja bijelu čini bjeljom“. I svi je baš volimo.

Evo pred nama još jedne dječje radosti. Naravno – fontana. Nevelika, ali kao aorta parka i grada fontana privlači dječicu dok šuška, žubori, prska i bijeli. U središtu fontane nalazi se spomen-obilježje stradalima u Domovinskom ratu Ruža hrvatska, rad vinkovačkog akademskog slikara i kipara Ivana Križanca, postavljeno 2000. godine. I došetali smo do pješačke zone, do zadnjeg obruba parka. Šetajući po kvadratnim pločama u oblicima simbola Oriona, svih 8000 vinkovačkih godina življenja imat ćete na jednom mjestu. Ispod, pored i iznad sebe. Iznad su zvijezde, naravno. Uz nastavak niza vojnokrajiških kuća dolazite do dviju impresivnih ljepotica. Prva je Gimnazija. Zgrada Gimnazije sagrađena je 1879. godine. Dvokatnica s tri ulaza i nizom prozora, dovoljno otvorena, baš kao što um i srce i trebaju biti. Vinkovački gimnazijalci imaju inspirativan pogled na sve što smo vam opisali, a nismo još sve. Za kraj je ostala Brodska imovna općina „najreprezentativnija zgrada u povijesnoj jezgri Vinkovaca“ (izvor citata: Registar kulturnih dobara). Jednokatnica sagrađena krajem 18. st. danas je impresivna vizura grada koja grad čini izložbom. Doista, Vinkovci su jedna velika izložba kojom smo u ovih nekoliko redaka prošli.

Upravo ovdje, na uglu Brodske imovne općine, ispred Gimnazije, uz rub Velikog parka i u srcu grada, nalazi se spomenik banu Josipu Šokčeviću po kojemu je nazvan središnji gradski trg. S banom Šokčevićem zaokružit ćemo ovu šetnju oko Velikog parka. Ban Josip Šokčević bio je posljednji vojni ban Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Uz bogatu i časnu vojnu karijeru, bana Šokčevića hrvatska povijest pamti kao iznimno zaslužnog za gospodarski i društveni rast Hrvatske tog vremena. Ban Šokčević rođen je u Vinkovcima 7. ožujka 1811., a pokopan u Beču 1896. Nakon 106 godina, 2002. godine, Vinkovčani su posmrtne ostatke svog bana vratili u Vinkovce. Ban Josip Šokčević pokopan je u kapelici sv. Magdalene na Gradskom groblju u Vinkovcima.

Obećali smo vam priču o Velikom parku. Kada ga vidite, vjerujemo da se iznenadite zašto je ‘veliki’. Prethodni reci pokušali su dočarati istinsku veličinu. Sada, sjedite na neku klupu vinkovačkog Velikog parka, u hlad kestena i promatrajte grad. Osluškujte bilo života, ono isto koje titra već 8000 godina.

Divan je taj grad i njegov Veliki park.

The post Veliki park – ime od miline first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Pa, gdje su vinkovačke priče?

Iako smo navikli da priče prebivaju u knjigama – i ove naše, vinkovačke, ondje su zapisane – one žive i u vinkovačkoj stvarnosti, u ljudima koji su ih stvarali i sačuvali. Turistički vodiči Vinkovaca nisu tek pratitelji kroz grad kako ne biste propustili pronaći uspomenu u obliku emocije koju ćete trajno imati. Turistički vodiči Vinkovaca navigacija su kroz povijest i spona s jezikom vremena koji lakše razumijemo, a onda lakše i pamtimo. I, vjerovali ili ne – najlakše zavolimo. Ono jednostavno i razumljivo. Tu čaroliju priče o gradu čuvaju naši vodiči.

Mirna priča priču o Židovima u Vinkovcima. Priča započinje uz južnu obalu Bosuta, uz jedanaest skulptura ptica, dio umjetničkog opusa Ptice u letu. Te željezne ptice, koje samo što ne polete od ljepote, rad su Vinkovčanke židovskog podrijetla Dina Merhav. Rođena u Vinkovcima, Dina Merhav svoj je životni put nastavila daleko od grada i obala Bosuta, ali Vinkovci su ostali tamo gdje se uvijek vole nastaniti. U srcu. Tu neraskidivu vezu čovjeka i grada kroz prostor i vrijeme prenose ptice koje je Dina Merhav poklonila svome gradu mnogo, mnogo godina nakon što su njezini koraci napustili vinkovačke ulice. I to je početak priče…

Sandra će s vama obići gotovo sve zatvorene gradske birtije. No ne brinite se, Sandra je divna domaćica, kao i svi Slavonci, pa šetnju od zatvorene do zatvorene birtije nećete slušati bez accessoriesa, sva je potrebna oprema za ovaj obilazak uključena. Moramo naglasiti da obilazak svih zatvorenih vinkovačkih birtija nikako nije tužna priča jer su sretna srca ostala otvorena. A otvorile su se i neke nove vinkovačke birtije… Do njih ćete na kraju ove priče.

Ivica, možda najdugovječniji vinkovački turistički vodič, prigodno pripovijeda o najdugovječnijem naselju. Naravno, to je 8000 godina vinkovačkog života. Priča ne kreće od početka nego od kraja, nešto kao sat unatrag, pa je mjesto polaska simbolički povezano s nastajanjem Republike Hrvatske, Trg dr. Franje Tuđmana. Ivičina priča nosi naslov „8000+“, a kako biste otkrili što je taj plus, morat ćete doći do mjesta polaska.

Zlatko priča o Vinkovcima nekada. Zanimljivost je vinkovačkih priča što ‘nekada’ i ‘sada’ nemaju neku vremensku niti bilo kakvu drugu granicu. Da „samo mijena stalna jest“ naučio nas je Petar Preradović još u osnovnoj školi. I da, sve je drugačije. Ali, vjerujte, toliko je toga isto. Kako? Budite u Velikom parku kod spomenika Sv. Trojstva, otamo kreće priča…

Ivana donosi priču o brkatim Vinkovčanima. Kao da postoje neki drugačiji?! Brkovi nisu modni dodatak, oni su identifikacija. U modu dolaze i iz mode izlaze, ali Šokci i brkovi kombinacija su koja nikada nije izašla iz mode… O najpoznatijim brkatim Vinkovčanima i simbolici njihovih brkova govorit će naša Ivana,  ne neki Ivan ili Marko ili koji drugi brkati gospodin koji vjeruje da pod brkovima skriva veliku tajnu – ta je tajna odavno razotkrivena. Ivana će vam je ispričati bez okolišanja. Susret je kod muzejskog topa.

Tihana se ohrabrila otvoriti temu koja nema ni početka ni kraja. ‘Žene Vinkovaca’ naziv je njezine vinkovačke priče koja započinje u Prolazu Alojzije Ulman i nastavlja vijugati ulicama grada. Vinkovčanke su tiha snaga grada, čuvarice i kreatorice sponā koje grad čine živim, prepoznatljivim i svojim. Radenice života, uvijek i zauvijek.

Još je mnogo vinkovačkih priča. Za početak, i ovih šest bit će više nego dovoljno da vam srce oboje žutom bojom sunca, zemlje, žita i Vinkovaca i da njome sjajite do neke nove vinkovačke šetnje.

The post Vinkovačke priče in situ first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Post i nemrs dio su svakodnevnog života i običaj je pridržavati ih se petkom tijekom cijele godine. Post znači uzeti samo jedan puni obrok u danu, a nemrs znači jesti tri redovita obroka dnevno, ali ne jesti meso. Strogi post i nemrs moraju se poštovati Čistom srijedom, na dan početka korizme, i na Veliki petak, na kraju korizme koja završava dan prije, na Veliki četvrtak.

Koja su jela posna?

Ako se zateknete u Slavoniji u vrijeme posta i nemrsa, a ipak želite i na nepcu osjetiti da ste u Slavoniji, što pojesti? U ovom tekstu neće biti mesa, ali riba je dopuštena. Fiš je delicija tijekom cijele godine i, ako ćemo pravo, toliko je okusom bogat da bi valjalo razmisliti je li to baš neka posna žrtva. No, ipak, fiš smijete jesti, s kostima ili bez. U ribljoj jušnoj ponudi jest i nešto gušće jelo od ribe – perkelt. Tanjur si možete ukrasiti i pečenim ribljim potkovama, uglavnom onima od šarana. Kako god, Slavonija obiluje rijekama i ribom, pa su i recepture bogate toliko da se mesa nećete ni zaželjeti. Ok, do prvog suhog kulena, ali do tada još dosta ribe trebate pojesti.

Ajnpren juha još je jedno jednostavno posno, ali zasitno jelo. Ujedno je i ljekovito jer su se ajnpren juhom smirivale trbušne tegobe. Iz današnje perspektive nije jelo koje će vam nutricionisti preporučiti, no brašno na masti začinjeno sitnom paprikom i još jaje za dodatak zdravih proteina… Siti ste, možete kamo vas volja. Ima još jedno posno jelo sasvim nehrvatskog naziva ‘granatir marš’. Što da vam kažemo, tako se jelo zove. U biti je sasvim meko i podatno, nema okus u skladu s nazivom. To je pire od krumpira s tjesteninom i, naravno, sa sitnom crvenom paprikom. Nutricionisti su i na ovo jelo zaboravili, ali evo nas da vas podsjetimo.

Sad se već pitate gdje je slatko. Iako slatko nije zabranjeno, valjalo bi biti nešto skromnijih prohtjeva. Neki se tijekom cijele korizme odreknu slatkih jela, a poznavajući slatku gastronomsku scenu Slavonije, to bi bilo i jedino razumno rješenje jer se u Slavoniji ‘slatko’ i ‘skromno’ ne susreću. Po današnjim mjerilima. Ipak, u neka davnija vremena, ‘skromno slatko’ bili su rezanci s makom ili orasima. Kada znamo da su rezanci nastali od tijesta koje je prošlo kroz majčine ili bakine prste, a orahe su skupljala djeca ispred kuće, imamo sliku koja je iz današnje perspektive neprocjenjivo blago. Sjetite se toga kada viljušku omotate širokim rezancima, a među zubima ostane mak.

U Slavoniji nema jela iza kojega ne stoji običaj. Običaj je kao začin, osjeti se u svemu i obuzima sve. Prema običaju se sade vrtovi, hrane životinje, pripremaju namirnice i smišljaju recepti. Sve se prenosi i usmeno i pismeno. U Slavoniji su jela djela ljubavi. Nastala su iz ljubavi i slave se u ljubavi, bila posna ili slasna. Stoga, ne mrštite se na spomen posta. Post je put ljubavi, a takva su i njegova jela.

The post D(jela) ljubavi first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Kakav doživljaj traže ljudi koji nisu na putovanju s unaprijed isplaniranim i općepoznatim ljetnim i zimskim aktivnostima koje definiraju godišnje prirodne mijene, doba? Kako doista odabiremo grad kao odredište svog putovanja? Što, osim magnetića za hladnjak na kojemu za njega više nema mjesta, ponesemo iz svih tih dugih šetnji ulicama, muzejima, obalama, susretima… Svaki grad ima razloge zbog kojih biste ga mogli posjetiti. Vinkovci ih imaju 8000. Nećemo ih sada nabrajati, tome služi cijeli ovaj blog, a ni on nije dostatan, nego ćemo opisati kako smo ih, onako gradski, zaokružili u otvorenu cjelinu iskrene dobrodošlice i motivirajuće poruke.

U Vinkovcima će vas rijetko i teško nazvati turistom. U Vinkovcima vas pozivamo da zajedno živimo destinaciju Vinkovci. Odnos u kojem svaki posjetitelj izgrađuje zajednicu koja izgrađuje njega najljepši je put kojim prolazi turist, ali i put kojim zajednica nastavlja izgrađivati sebe u bolju, ugodniju, ljepšu i uspješniju. Taj odnos gradi se kao i svaki drugi odnos među ljudima, samo nekim drugim putem i po nekim, ipak, jednostavnijim pravilima.

Nakon što odaberete jedan ili više od 8000 razloga za posjet Vinkovcima i zakoračite na živo tlo grada, počinje vaša vinkovačka priča. Susrećete ljude. U susretu s ljudima svaka destinacija priča svoju najtočniju priču. Okolnosti života promjenjive su i nestalne, a ljudi im se prilagođavaju u skladu sa svojom naravi, običajima i vrijednostima. U tome je sadržana sva bit i poruka destinacije. U ljudima počinju svi susreti. Vinkovački susreti ne završavaju, pa te završetke sada i ne spominjemo. Kao navigaciju kroz vinkovačke priče i imenik za upoznavanje ljudi kreirali smo oznaku koja na 8000 razloga dodaje + (plus). Oznaka ‘Kvaliteta 8000+’ potvrđuje da ste na pravom mjestu. Kod domaćina, autentičnog lokalca, poznavatelja prilika i neprilika, informatora, suradnika, prijatelja. Mjesta i događaji s oznakom ‘Kvaliteta 8000+’ potvrđuju autentičnost doživljaja koji vas očekuje i kvalitetu kakvu tražite u mjestu koje ste odabrali kako biste mu podarili svoje vrijeme, pažnju i povjerenje. Oznaka potvrđuje da ste na mjestima čija se autentičnost gradi godinama, a kvaliteta potvrđuje sada i danas. Oznaku možete pronaći za smještajne objekte, trgovine, kušaonice i događaje.

‘Živimo destinaciju Vinkovci’ nije samo projekt, to je poziv, stav i poruka. Odnos koji gradimo među sobom, među generacijama i s našim posjetiteljima. Želimo graditi našu cjelinu iznutra ka boljem, kvalitetnijem, iskrenijem i otvorenijem i srcem i gradom. Kvaliteta 8000+ dokaz je i putokaz da se to može.

The post 8000 razloga + kvaliteta first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Prije nego što ispričamo gdje će se i kojim putom jahati da bismo sve pratili punih pet sati, koliko će trajati Pokladno jahanje u Vinkovcima, pogledat ćemo u retrovizor vremena. Ne prema prvom Pokladnom jahanju, nego skroz tamo do vremena Vojne krajine kada je ovaj običaj, jahanja u vrijeme poklada, nastao. Zimi, onim zimama kakve je zamislila priroda, a ne ugrozio čovjek, vojnici su na snijegu i ledu, na istinskoj hladnoći do kosti, čuvali granicu. Stražari su usamljena bića. Vjerojatno. Na granici stoje oni i opasnost koju čekaju. Samo malo dalje, u selima, na drumovima i po kućama, poklade su i ludi su dani. Dok svi luduju, stražari i dalje stražare. No, kako rekosmo, ima nešto u ljudima divno – ne zaboravljaju. I tako Slavonci nisu zaboravili na stražare. I na svojim su konjima jahali do njih, noseći tople krofne, hranu i piće, ne zaboravljajući one koji ih čuvaju, one koji su sami i one kojima je hladno. U svojoj biti, pokladno jahanje upravo je to. Ne znam kako biste nazvali ovaj običaj, tako jednostavan, ali u sebi toliko velik, da je preživio nekoliko stoljeća kao sjećanje. Jer, granica je sačuvana. Hvala svim stražarima. Ali, hvala i jahačima. Sve zajedno, moglo bi biti poštovanje.

Vraćamo se u danas. U veselje, ali i ponos. Jeste li ikada vidjeli jahača, konjanika, da nema ponos u oku. Nije to ptičja perspektiva, ali nije ni žablja. Na konju su, reklo bi se. Tako se i osjećaju, tako izgledaju i tako se ponašaju. U tradicijskim, i samo takvim, outfitima prolaze Vinkovcima. Okupljaju se u 10.00 sati, a ruta je: Ervenica, Krnjaš, centar. Ervenica i Krnjaš nisu nazivi ulica, to su… godovi grada. Ne možemo vam to opisati, ali u navedeno vrijeme budite u Ulici Matije Gupca, pa krenite u obilazak. Svako malo ćete jesti, piti i pjevati. Ne budi vam teško, mora se. Poklade su i ludi su dani. Na kraju se, kao i svaki put, svi skupe kod lampe, u centru tih divnih Vinkovaca, kod parka, kod bana, gimnazije i crvene telefonske govornice. I tu nastane pozornica od jahača i konja. Svim posjetiteljima, osim već opisanog veselja, bit će na raspolaganju za razgledavanje, divljenje i kupnju, Sajam tradicijskih proizvoda. Ove godine sve će završiti u 15.00 sati. Do sljedećeg Pokladnog jahanja koje će nam, kao i 22 prethodna, pripremiti Vinkovački šokački rodovi, a podržati Grad Vinkovci.

The post Poklade su – dani za jahače 23. Pokladno jahanje u Vinkovcima first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Aaa, ne!

Stiže glasan odgovor, čuje se kroz stoljeća i zove se – pokladni običaji.

Poklade su slavonski odgovor na ciče zime, duge noći i kratke dane, odgovor pun humora, ironije i tople, pozitivne provokacije na mjestima gdje možemo biti bolji i kad mislimo da smo već najbolji. Provociraju se zima i zli dusi koji pomisle da je zima njihovo vrijeme. Pogađajte tko bi mogao biti najgizdaviji, najglasniji i najkreativniji provokator, netko tko poznaje svijet (i podsvijest), netko tko govori i kad šuti i netko tko ima snagu svijet okrenuti naglavačke da bi mu pokazao „pravu stranu“. Šokice. Žene.

Bušarice.

Bušarice su ženske maske svih onih koji se za najsnažniji otpor zimi i zlim dusima pretvaraju baš u žene. Stare, mlade, ozbiljne i neozbiljne, tužne i vesele – sve su bušarice. Od njih bježi zlo, a k njima hrli dobro, prepoznajući veselje kao hrabar odgovor, ali i vjeru da dobro sigurno dolazi. Bušarice su veselo i komično odjevene u staru, a često i izvrnutu odjeću. Skrivajući svoje pravo lice, u davnija vremena pjevale su od kuće do kuće pokladne pjesme, ali i rugalice, a domaćini ih dočekivali i ispraćali svime dobrim, od osmijeha do novca i hrane.

U današnje vrijeme sve je isto, samo malo drugačije. Bušarice su iste, njihov humor, kreativnost, provokacija, pjesma, smijeh, iskrenost i neposrednost griju zimska, a i ona iz drugih razloga hladna srca. One liječe veseljem, pa ih nismo napustili i zaboravili, nego su im široke vinkovačke ulice otvorene za pokladno pokazivanje i veselje, ove godine 31. siječnja.

Bušarice, otkri’ svoje lice!

Poziv je ovo slavonskim bušaricama, ali i maskiranim šaljivdžijama iz cijele Hrvatske. Jer, Slavonci se najbolje vesele uz goste i najsretniji su kad su domaćini. Pa tako Vinkovce i zimi pohode čuvari tradicije, pokladnih običaja iz cijele Hrvatske. Ove godine veselimo se s dondolašima iz Čavli, Međimurcima, bušaricama i bušarima iz Trnjana i Vukojevaca, veselit ćemo se s Baranjskim Šokcima iz Draža, a dolaze nam i Didi s Kamešnice iz Gljeva. Koliko je samo velika, i vesela, naša Hrvatska i uvijek stane u Vinkovce jer Vinkovci su sigurno mjesto čuvanja izvorne tradicijske baštine. Takve će biti i sve pokladne maske koje će 31. siječnja proći vinkovačkim ulicama – izvorne i tradicijske. Bez umjetnih sladila.

Vinkovci su mjesto susreta i veselja, bili i ostali, bilo ljeto ili zima, jesen ili proljeće, pozornica je tu jer uživamo baštinu i štujemo druženje. Ono čuva dobra srca.

Kako bismo bili dostojni domaćini i pokazali da smo u tome najbolji, na doček pokladnih veseljaka pozvani su svi Vinkovčani. Maskiraju se, pardon – prigodno uređuju izlozi, vrata i prozori, ulice i klupice jer ljepota nema ograničenja. Za prijavu vaših pokladnih dekoracija prijavite se u Kulturni centar Vinkovci.

Tijekom pokladnog hoda Bušarica i Pokladnog jahanja, 7. veljače, održat će se i prigodni Sajam domaćih proizvoda na kojem će biti izloženi proizvodi vrijednih ruku domaćih izlagača.

Na vašem trudu unaprijed vam zahvaljuju organizatori – Kulturni centar Vinkovci u partnerstvu s Turističkom zajednicom grada Vinkovaca – te pokrovitelji Grad Vinkovci i Vukovarsko-srijemska županija.

The post Vrijeme za veselje Bušarice otkrivaju lice first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Već je prve godine održavanja okosnica Vinkovačkih jeseni Smotra izvornog hrvatskog folklora. Izvornost, kojoj se danas vraćamo kao jedinom pravom temelju i jedinom zalogu budućnosti, te je 1966. bila srce ideje o jednom događanju u čast gradu i svijetu. Danas je Smotra Vinkovačkih jeseni dvodnevno predstavljanje najboljih među najboljima u očuvanju neizrecivo vrijedne i divne hrvatske folklorne i etnobaštine, a Smotra iz prve godine Jeseni brzo je prerasla u Svečani mimohod ulicama grada.

Već 1967. svojim kućama, dvorištima i ulicama ponosni Vinkovčani postaju dio bogatog folklornog kolorita i svojim rukama cijeli grad pretvaraju u izlog tradicijske ljepote.

1969., kao već stasita manifestacija stara tri godine, zasluženo dobiva Svečano otvorenje, ono isto koje se danas u Hrvatskoj i u svijetu prati putem prijenosa nacionalne TV kuće.

1970. u slavlje ulaze oni kojima se najviše radujemo, oni koji danas čuvaju naša srca čistima i voljenima, a sutra čuvaju našu zemlju, naš ponos i identitet – djeca. Od 1970. održavaju se Dječje Vinkovačke jeseni.

Danas poznati Grb Vinkovačkih jeseni, tako nazvan u trenutku svog nastajanja, umjetničko je djelo, ali i vizionarski promocijski doprinos manifestaciji i gradu. Joza Mataković stvorio je grb kojim se u istom, izvornom obliku manifestacija koristi i danas. Jasan, prepoznatljiv i svima blizak.

Ove, 2025. godine, Vinkovčani po 60. put u svoj grad pozivaju sve vjerne i ponosne čuvare tradicije, a u njih ulaze i svi gosti koji s divljenjem i s istim ponosom prate i podržavaju sva događanja Vinkovačkih jeseni. Vinkovačke jeseni započinju Folklornim večerima posvećenim brojnim kulturno-umjetničkim društvima s područja Vukovarsko-srijemske županije. Kada se otvore Vinkovačke jeseni, pjesmom i plesom ispod Vinkovačke lampe, grad otvara vrata cijeloj hrvatskoj izvornoj tradicijskoj baštini. Onima koji je čuvaju u Hrvatskoj i onima koji je njeguju daleko od domovine.

Ponosni smo na sve što su Vinkovačke jeseni u hrvatskoj kulturi i baštini. Ono što su utemeljitelji Antun Liščić, Karla Žanić, Miki Meštrović, Nikola Jukić, Zvonko i Marko Matečić, Joza Mataković, Antun Bušić, Marcel Lončar, Đuka Smolčić, Ivan Petričević, Grga Mataković i Pavo Martinović započeli, s istim se žarom nadograđuje 60 godina.

Vinkovci i Vinkovačke jeseni, kao središte manifestacije ljubavi za tradicijsku baštinu, nalaze se u srcima svih Vinkovčana i svih gostiju koji su ih ikada pohodili. Baš onako kako govori jedna tradicionalna, duboko iskrena, u ljubavi snažna, ali i tiha međimurska pjesma:

„Ti si meni po serdini srca
kak v črljeni jabuki koščica.“

Vinkovačke jeseni započele su jabukama. Jedna krasi novi Trg Vinkovačkih jeseni. U njezinu je srcu, po sredini, „koščica“. Vinkovačka koščica za hrvatsku tradicijsku baštinu.

The post Vinkovačke jeseni – vi ste nama „po sredini srca“ first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Bogat i dugovječan vinkovački život ostavio je svoje tragove u gradu, a iz najdavnijih vremena i uz obale Bosuta. Arheološko nalazište nosi status zaštićenog kulturnog dobra. Datira iz vremena neolitika, a prema vrijednosti nalaza koji su pronađeni na ovoj lokaciji, od 1971. godine postao je i eponimno nalazište cijele kulture, ponajviše zaslugom vinkovačkog arheologa Stojana Dimitrijevića. Nalazi stambenih objekata potvrđuju da je njihova veličina pravokutnog oblika sezala i do dimenzija 5m x 10m što je velika stambena površina i za današnje uvjete i način života. Površina cijelog sopotskog stambenog naselja prostire se na površini 113m x 98m. Naselje Sopot, potvrđuju vinkovački arheolozi, živjelo je na ovoj lokaciji dugih, pa i nevjerojatnih 800 godina.

Arheološki park Sopot sastoji se od šest vjerno rekonstruiranih sopotskih kućica. Kućice su smještene upravo na mjestu gdje su tijekom arheoloških istraživanja i pronađene, na maloj uzvisini uz obalu Bosuta. Kako su originalno smještene, tako su originalno i izgrađene, od blata i slame s krovištem od trske. Osnovu dviju kućica čini pruće, dok su četiri na tesanoj građi. Izrađene od potpuno prirodnih materijala i izložene svim utjecajima prirode, kućice zahtijevaju redovito održavanje i brigu, a to pak zahtijeva i posebna znanja i vještine. Održavanje i zaštita postojećih kućica početak su zanimljive i vrijedne kulturno-turističke priče koju Vinkovčani planiraju, svjesni, ali i iskreno vezani, uz Sopot i tisućljećima mjerenu dugovječnost življenja na svom prostoru.

Lokacija Arheološkog parka nalazi se između grada i omiljenog vinkovačkog izletišta – Šokačkog stana. U jednom lijepom, aktivnom izletu možete spojiti šetnju, edukaciju koja uključuje i poučnu stazu i naposljetku gastronomiju. Na Šokačkom stanu smješten je drugi rekonstruirani objekt, ali iz puno, puno kasnijeg vremena, pa nudi i mogućnost uživanja u blagodatima današnje, a i tadašnje, gastronomije. Jedan sasvim lijep dan ispunjen kulturom Vinkovaca.

The post Kućice od slame i blata iz 5. tisućljeća pr. Kr. first appeared on Blog Visit Vinkovci.

Malo-pomalo, uz Bosut su počele kliziti staze, šetnice kojima Vinkovčani okružuju Bosut od središta do Sopota i nazad. Sopot je poznata koordinata grada, nešto kao krajnja točka. Šetnica se ne odvaja od obale Bosuta i to je zapravo njezina najveća vrednota. Hodati možete bilo gdje, no šetnja uz Bosut je doživljaj. Možda pomislite da je staza kratka i da će sve brzo proći. No, neće. Na svaka tri koraka zastat ćete radi fotografiranja. Na svakih nekoliko desetina metara zastat ćete radi uživanja. Da upijete trenutak. Onda ćete shvatiti da se više odmarate nego umarate, pa ćete iskoristiti fitness-sprave na otvorenom, uz pogled na Bosut. Pod sjenicom, otvorite grickalice (mogu biti i čvarci) koje ste ponijeli. Kad dođete do trošnog drvenog mosta na Sopotu, možete prijeći na drugu obalu. S druge strane mosta odmah će vas dočekati raskrižje, doslovno, ali nekako i simbolično. To križanje ravnih, prašnjavih cesta, svaka koja vodi drugačijim poljem, ne ostavlja osjetila mirnim. To križanje, raskrižje i nužan odabir prati nas kao usud. Odaberite prema volji. Ovdje i sada, mi vam predlažemo da krenete prašnjavim poljskim putom prema desno, nazad prema gradu. Nakon nekoliko stotina metara opet započinje staza tvrđe podloge sa znatno manje prašine. Negdje na pola toga puta je „plavi most“. Riječ je o malom pješačko-biciklističkom mostu koji vam opet daje na izbor kojim putom poći. Predlažemo da nastavite istim jer doći ćete do Krnjaša. Krnjaš je, osim starosjedilačkog dijela grada, i romantična točka grada. Mala posveta nesretnim ljubavima ispred rodne kuće Ivana Kozarca. Od spomenika njegovu rođaku, Josipu Kozarcu, vodit će vas zadnja dionica ove kružne bosutske šetnje – Šetalište Dionizija Švagelja. Ispred vas je središnji gradski most na Bosutu i Trg Vinkovačkih jeseni.

Čestitamo, prošli ste krvotokom Vinkovaca. Još da dođete na Vinkovačke jeseni i Rimske dane i inicijacija je dovršena.

The post Duga riječna staza – šetnica uz Bosut od centra do Sopota first appeared on Blog Visit Vinkovci.